Sve je krenulo sasvim obicno,ali zaljubila sam se. Svaka poruka znacila mi je mnogo,svaki pogled obarao me sa nogu.Shatam da volim ga vise od sebe,ali on je srecan sa nekom drugom.Povredio me je kad sam se najvise nadala.Pokusala sam da ga zaboravim, ali nije islo.Na trenutke zaboravim na njega,ali kad ga vidim sve se ponovo vrati.Iako me je povredio,opet ga volim.


LAKU NOĆ :)

Samo je zeljela biti s njim. Iako nije imala pojma zasto. Ili kako to postici. Ili sta bi to, zapravo, za nju znacilo. Sve sto je sa sigurnoscu mogla utvrditi bilo je da, uprkos svemu, samo o njemu razmislja. Samo do njega joj je stalo.

Samo je zeljela biti s njim. Iako nije imala pojma zasto. Ili kako to postici. Ili sta bi to, zapravo, za nju znacilo. Sve sto je sa sigurnoscu mogla utvrditi bilo je da, uprkos svemu, samo o njemu razmislja. Samo do njega joj je stalo.

Jeste li ikada željeli drugu šansu, da se ponovo upoznate sa jednom osobom? Da krenete sve ispočetka?

...

Pitali su me jednom što najčešće radim kad sam tužan..
"Smejem se", odgovorio sam.
"Pa i sada se smeješ."
"Znam..."

''O nedostajanju su snimljeni mnogi filmovi, napisane mnoge knjige i stvorene mnoge pjesme. Ali čovjek ne može da razumije šta nedostajanje znači, dok sam ne iskusi tu prazninu u grudima, bol zbog praznog jastuka i drhtaj usana pri izgovoru tog jednog imena.''

''Da, nedostaje mi upravo sada.. Ali, ne mogu ništa učiniti, jer, u mojoj odsutnosti je on pronašao sreću.''

''I reci, zar je nakon svega stvarno grijeh zastati kad čuješ sličan smijeh?''

''A volela sam te baš. Na neki svoj način, onako detinjasto, blesavo i jako. Možda ti to nikada nisam umela pokazati na pravi način, ali volela sam te. Baš!''

Kada se zaljubim ne umijem da se suzdržim. Iščupam srce, bacim ga na sred stola. Evo sve.

"Onaj koji umije da zgazi ponos i okrene se za vama nakon toliko
odlazaka, koji je toliko jak da ustane još jednom i potraži vas, koji se ne
plaši da vas pozove nakon mnogih spuštenih slušalica da vam čuje glas,
koji smije da se usudi da vas još ovaj put pronađe čak i nakon svog "ovo
je definitivno posljednji put"... Onaj koji će staviti sve na kocku, bar još
ovaj put, samo da bi vas vratio... To je čovjek koji zaista voli."

Davati prijateljstvo onome tko traži ljubav je isto kada, nudiš kruh onome tko umire od žeđi.

''Već je dugo bila svesna da se deo nje nikad neće odreći tog čoveka. Bio je to osećaj sa kojim je morala živeti, koji je morala prihvatiti, kao što čovek prihvata bol koja je stalno prisutna i stalno ga prati.''

!!!

Ljubav se ne uzima, ne otima, ne kupuje, ne prosi. Ima je, ili nema!

Stvar je jasna.Ne mozete se naljutiti na nekoga tko vas nasmijava.

Znaš ono, kada uzdahneš i kažeš: Dobro je. Tada se na tebi najbolje vidi koliko je loše.

''Nisi mi potrebna, ne. Zašto bi bila?
Nisi zrak koji udišem, nisi srce, nisi Sunce, nisi ništa od čega svijet zavisi... Ti si samo hladan vjetar, dođeš i odeš, a za sobom ostaviš tragove boli.

''Da li ste nekada imali želju da zagrlite nekoga? Dobro ne baš nekoga, već njega. Samo njega. E, pa, ja nemam više želju već potrebu. Potrebu da osjetim te ruke oko mene. Samo jedan zagrljaj, ništa više.''

!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

''Razlika u vjeri,nacionalnosti, boji kože, jeziku? 
To su k'o neke razlike?
Svako voli svoje,ali u nečemu smo isti...Krvarimo kad nas udare, boli kad nas ostave, pamtimo što ne treba.''

''Muškarci, ne tražimo od vas da preterujete sa pažnjom, jedan topli zagrljaj uz odgovarajuće reči će uvek biti sasvim dovoljno.''

"Treba mi neko kao ti...", odjednom je progovorio.

E to će već teže biti, mislila sam. Ovakvu kao što sam ja, sretneš samo jednom u životu. Ovako glupu kad voli, naivnu kada vjeruje, a u isto vrijeme dovoljno ludu da odglumi ravnodušnost, rasplače se bez razloga, okrene leđa kad te najviše voli i ode bez traga. To i radim, odlazim. A oboje šutimo o tome. Kao da oboje izbjegavamo kraj, odlažemo ga, ostavljamo za kasnije... Za kraj

"-Jesi li cuo sto o njoj u zadnje vreme?Kako je, da li me prebolela, da li se udala, dal' je srecna? - O njoj sam druze cuo mnogo toga.Gotovo na svakom uglu mi je netko sapnuo nesto o njoj. -Pa sto cekas?Pricaj mi! -Druze, reci cu ti samo da je mnogo patila nakon sto si otisao.Dugo je pokusavala da te preboli dok nije shvatila da je to nemoguce.Secas li se kako su joj oci nekada prekrasno sjale? -Kako se ne bih secao druze, te oci vidim svaki put kad zatvorim oci. -Tog sjaja vise nema, nestao je.Otisao zajedno s tobom... Udala se za momka koji mnogo lici na tebe i onda rodila i sina.Nazvala ga je tvojim imenom. To dete je jos jedina stvar koja ju cini srecnom,koja ju podseca na tebe."

GOOD NIGHT :) 

" - Razmišljaš li o njemu ovih dana?
- Mislim na njega puno. Znaš kako je to. Počneš se pitati misli li on ikada na mene, i ako misli, mislimo li isto. Je li otišao zbog određenog razloga, ili je samo tražio razlog da ode. Znaš, dobra stara sumnja u sebe."

"I svaki put kad je povrijediš, nekoliko dana će te izbjegavati, a poslije toga će te voljeti još više, još jače. Nažalost, to ti je žena."

-Sjećanje-

Ljeto. Topla junska noć, još jedna u nizu koju ću provesti u sjećanjima.

Da, ne prestajem misliti na tebe. Nikada i neću.
Jedne oči, jedan osmijeh, jedno lice, jedan hod, a hiljadu uspomena, hiljadu nada da ćemo se opet sresti, a nećemo. Možda je čovjeku lakše kada razmišlja pozitivno, kada ima bar tračak nade da će sve biti uredu. Možda je lakše kada se lažemo, možda tako manje patimo za onim što je moglo biti, a nije bilo. Možda, ko će ga znati...

Najviše boli onaj osmijeh kad se sjetiš nečeg lijepog, nečeg što se vratiti neće, nečeg što više nikada nećeš doživjeti.

I tako se još jedan san pretvorio u noćnu moru, onu koja vas godinama sve jače progoni. Nije li sve to čudno?

Najteže mi pada što te ne mrzim, a razum govori da bih trebala. Srce se pak ne da, čvrsto se drži tebe, ne želi te pustiti, ne želi zaboraviti. Vjeruje ti, nada ti se, smišlja opravdanja za tvoje glupe poteze, za sve što si ikada učinio ono te pravda. Uvjerava me da si ti onaj smisao koga sam tražila cijeli život, tjera me da ti se vratim, da se izvinem za nešto što nisam kriva. Najteže je u one sitne sate, kada poželim da ti čujem glas, kada poželim da mi kažeš dvije čarobne riječi, kada želim da me zagrliš, pitaš kako sam...Jedva se opirem da te ne nazovem. Znaš, podignem tako katkad slušalicu i krenem kucati tvoj broj, a onda se trgnem, spustim je misleći da je tako najispravnije. Zašto jednostavno ne mogu slijediti razum, zašto se ne mogu distancirati, izbrisati te iz svog života i krenuti dalje?

Dragi, znaš. Ovo malo izlomljeno srce mi ne da. Ono, ono te još uvijek voli.

A tebi mogu reći nešto, ako ne slijedim razum nego srce, nedostaješ, za sve što prošlo je, nedostaješ.

"Reci mi kako, dovraga, da ostanemo prijatelji, kad imaš hrpu osjećaja koje ne pokazuješ?"

Jeste li se nekada zapitali šta je to sreća, da li ste VI sretni? Jeste li se nekada zapitali šta je to uspjeh, kako se dolazi do cilja? Jeste li se nekada zapitali šta je život, koje nam mogućnosti on pruža? Jeste li se nekada zapitali ko ste zapravo VI, koja je VAŠA uloga? Znate li za osjećaj slobode, mira, privrženosti, zaljubljenosti? Znate li živjeti život, iskoristiti dan koji VAM je pružen?
Ja sam se zapitala, po stotinu puta. Sjećam se trenutaka kada sam sigurno bila najsretnija osoba na svijetu, ali sve je to bilo radi drugih ljudi. Danas sam sretna radi sebe, danas osjetim da se nisam izgubila na putu do svog cilja. Ne postoji ljepši osjećaj nego taj kada vidiš da ljudi cijene ono što si napravio, ono što si postigao. Vjerujte, najljepše je kada vas ljudi vole zbog onoga što jeste, kada vas prihvate takvog kakvi ste zapravo, eh to je uspjeh. Sad shvatam da je svaki čovjek stvoren s razlogom... Neko da bi nas uveseljavao svojim pjesmama, neko da bi nas nasmijao, popravio nam dan, neko da bi nam pokazao kakvi ne trebamo biti, kako se ne trebamo ophoditi, neko... Da, svako ima svoju ulogu. A ja, ja sam samo sretna kada ugledam svoj citat, svoj tekst na stranici ili blogu nekog stranca, stranca koji se osjeća kao ja, stranca koji se možda ponekad zapita ko je napisao taj isti citat, ko se još na svijetu osjeća kao on. Eto, to je ono što meni popravi dan, što me učini ponosnom, što mi da snagu da se borim dalje, da ne odustajem od svog sna.

Osjećam se slobodno, osjećam se zaljubljeno. Da, zaljubljeno. Moja ljubav je pisanje, naučila sam da te u životu jedino papir nikada neće iznevjeriti, izdati. On je moj prijatelj, moj oslonac, on zna svaku moju tajnu, svaku moju misao, on me razumije, on me ne osuđuje, on zna kako u mojoj mašti izgleda moja srodna duša, on me najbolje poznaje. Zato ga i volim.

''Već je dugo bila svesna da se deo nje nikad neće odreći tog čoveka. Bio je to osećaj sa kojim je morala živeti, koji je morala prihvatiti, kao što čovek prihvata bol koja je stalno prisutna i stalno ga prati.''

''Daljina nije za slabiće. Daljina je za snažne, one koji su spremni provesti mnogo vremena sami u zamjenu za malo vremena sa osobom koju vole.''

Najčešće kada ne znamo što da radimo,najlakše nam se čini da se vratimo u prošlost jer nam je ona najpoznatija..ali to nije najbolja opcija jer ne shvaćamo da trebamo krenuti dalje, ostaviti prošlost da bude prošlost i živjeti u sadašnjosti...

Nije htjela otvoriti poruku istog trenutka. Pričekala je 10-ak minuta kako ne bi pomislio da cijelo vrijeme provodi u iščekivanju. Zatim ju je otvorila i polako, uz one brze otkucaje srca, pročitala; 'Mala moja, volim te  '
Tad je zastala. Srce se smirivalo, toliko da se činilo kao da odbrojava svoje zadnje otkucaje. Zar je moguće da iza tih riječi ona vidi potpuno suprotne? Dugo ih je promatrala i zapitala se: 'Voli li me zaista? Ili to govori iz nekakvog prokletog sažaljenja jer zna da sam preemotivna za drugačiji nastavak? Postoji li mogućnost da ima drugu? Znala sam da nešto muti s onom. Kako mi to može učiniti, a znao je koliko ga volim.'
U trenutku se trznula, pogledala oko sebe i pogled vratila na poruku. Rukavom je obrisala suzu punu sumnje i straha i po tisućiti put odgovorila istom porukom: 'I ja tebe mišu  '

Samo zato što ti neko nedostaje, ne znači da ga trebaš natrag u svom životu. Nedostajanje je samo deo zaboravljanja.

Upoznaš je.
Nasmijava te svaki dan.
Dopisujete se po cijele dane.
Postaješ ''ovisnik'' o fb-u samo zbog nje.
A onda...
Nestane.
Nestane sve.
U glavi ti ostaju samo njene ''riječi''.
''Za nekoliko godina.''
želiš vratiti vrijeme.
Želiš joj se javiti.
Svaki dan ti sve više nedostaje.
Al ponos je jači.!
Nakon nekog vremena opet se pojavi.
Čini ti se da ce uskoro sve biti kao prije.
Ali ne.
Ona opet nestane.
Sve opet nestane.
Plačeš.
Skrivaš suze.
Mrziš što je voliš i dalje.
Nitko ne razumije tvoje ponašanje.
Oči su ti uvijek pune suza.
Želiš je naći.
Želiš pričati sa njom.
Želiš je zagrliti.
Razmišljaš o svemu.
Misliš: ''Neka, i ovo je dugo trajalo, možda je ovako bolje.''
Ne želiš tako misliti.
Želis da te ne zaboravi.
Da te se sjeća.
Da jednog dana kaže: ''Nedostaje mi, želim ga vidjeti.''
Sjetis se kako je sve bilo na početku.
Sjetis se prve poruke.
Sjetis se prvog ''ee'' na chatu.
Sjetis se prvog .
Sjetis se prve riječi ''Volim te.''
Sjetis se svega.
Sve želiš natrag.
Ali ne, ona ne želi.
Ona je daleko.
Daleko od tebe.
Ona ne misli na tebe.
Ona te zaboravlja.
Njoj je dobro.
Ti si u njenom životu bio samo stranica koju je pročitala i ne želi se vraćati na nju!
Boli te pomisao na to.
Svaki dan si obećaješ: ''Neću više plakati.''
Ali ne, moraš!
Previše je lijepo bilo da bi se zaboravilo.
Sjećanje ostaje.
Uspomene ostaju.
Zauvijek.

 Čuvajte najbolju drugaricu. Jer, kada ona ode, otišlo je sve. Sve priče. Svi snovi. Sav onaj bol u stomaku od smeha. Nestaje osoba na koju ćeš se nasloniti kada ti je teško. Koja će te zagrliti. Osoba koju ćeš prvu nazvati kada ti nešto ne ide. Ili, kada ti se nešto lepo desi da podeliš to sa njom. Ja sam to sve imala u jednoj osobi. Osobi koju sam smatrala sestrom. Osobi koju je moja mama smatrala drugom ćerkom. Osoba koja se samo za 2 minuta nacrtala pored mene kada mi je trebalo da nečije rame napunim suzama. Osobu koju bih nazvala kada bih videla onu nasu zajedničku " ružnu kurvu " koja bi se muvala oko naših bivših, sadašnjih ili budućih. 
Ta osoba, najbolja drugarica, nikada neće nestati odjednom, ona će naći druge prijatelje. Drugo društvo. Počet će tebe da izbegava. Uvek će imati izgovore za sve. Uvek će joj drugi biti važniji. 
Ta osoba će kasno shvatiti da se, jedno prijateljstvo duže od 10 godina, ne može meriti sa prijateljstvom od 2 godine. Da jedno:" Prelepa ti je ta haljina. " , ne može zameniti jedno iskreno: " Malo je kratka.. " ... Da će samo najbolji prijatelj da vas brani pred ostalima a kritikuje nasamo. 
Ta osoba nikada neće shvatiti koliko drugarica može da bude daleko, i ako je samo na 200 metara od tebe, nikada neće shvatiti koliko najbolju drugaricu mogu da bole neke stvari. Neke najmanje sitnice. Kako se zbog najbolje drugarice, najbolja drugarica budi uplakana, puna razočarenja, traži u svakom spas i ne prepoznaje da daje previše informacija ljudima koji joj žele zlo. Ništa dobro. Ništa. Ta osoba nikada neće shvatiti koliko je zapravo pravi prijatelj uvek tu

!

Voleo sam da je ljubim u čelo, misleći tako da možda mojim poljupcima iz njene male glave odu sve ružne uspomene na mene. 

Sve što je srcu drago, daleko je. 

I znaj da kada se obučeš provokativno ne sviđaš se njegovom srcu već njegovim strastima. Sestro, ne daj da vukovi koji vrebaju oko tebe ubiju najbolju tvoju osobinu, a to je stid!

Sebična, puna sebe, hladna. Oni koji je nisu poznavali, mislili su tako. Kako se poslije teških stvari nasmije. Uvijek vješto lagala. Savršeno glumila. Uživala povrijeđujući druge. Svi su je osuđivali, a nitko se zapravo nije pitao zašto je postala takva. Možda zato što su i nju povrijedili?!

BAŠ TOO!!

ZAŠTOO?!!

Zašto neki ljudi moraju prvo nekog ili nešto da izgube, da bi znali da cijene?

nemoj!

Ne govori mi, sad kad je prekasno, riječi koje još uvijek želim da čujem.

Hej, budi jaka ti, najlakše je plakati.

Najviše volim ono kako me gleda kada je ljubomoran, jer baš taj ga pogled izdaje.. baš tada dokazuje da mu je stalo. Da me voli.

Dobro je. Prestani s pričom o velikoj ljubavi. Pređi na djela. Pokaži, dokaži da ti je stalo. Jer, ako ćeš iskreno, ne vidim ja ni 'lj' od te ljubavi o kojoj toliko govoriš.

Ne mogu više da glumim da mi je svejedno. Previše je uspomena, koje, koliko god da ih potiskujem, izviru i podsećaju me da postojiš negde, i da si srećan. Ali sa drugom. Ali, neka si. I ja sam srećna, ako si ti...

                                    OHH!

I prolaze ljudi i prolaze sati, al' niko, baš niko da meni te vrati.

Možda je sretna, otkud znam? Odavno već njen glas je samo dio najljepših uspomena, kao i njeni zagrljaji, sjaj u očima i osmijeh koji me svaki put iznova podsjećao zašto baš ona od milion drugih.

!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

Nije da boli, razara.

BAŠ TO!!!

Ne zaustavljaj one koji žele da odu, ne tjeraj one koji žele da ostanu i ne vraćaj one koji su otišli.

“Ljudi ne plaču zato što se ljubav završila, nego zato što se nastavlja čak i kad je gotovo.”

KAD BI SAMO ZNALA KOLIKO MI FALI

Kada bi samo znala koliko mi fali, da mi još uvek znači, da je ova luda glava tražila druge samo zbog prokletog ponosa, a srce želelo samo nju. Tako želim da je vidim, da je dodirnem, poljubim, pa nekad, u trenutku slabosti sam znao da je zovem sa skrivenog broja, čisto da bih joj čuo glas. I često bih joj tiho prošaptao "VOLIM TE", ali tek nakon onog odbojnog zvuka TNNNNN( spuštanja slušalice). Sve bih dao da bude kao pre, ali ustvari i jeste kao pre. Stranci smo.

CAO MI SMO NOVI BLOG O CITATIMA!

OBJAVLJIVAT ĆU SVAKI DAN CITATE I SLIKE!NADAM SE DA ĆETE UŽIVAT :)