Upoznaš je.
Nasmijava te svaki dan.
Dopisujete se po cijele dane.
Postaješ ''ovisnik'' o fb-u samo zbog nje.
A onda...
Nestane.
Nestane sve.
U glavi ti ostaju samo njene ''riječi''.
''Za nekoliko godina.''
želiš vratiti vrijeme.
Želiš joj se javiti.
Svaki dan ti sve više nedostaje.
Al ponos je jači.!
Nakon nekog vremena opet se pojavi.
Čini ti se da ce uskoro sve biti kao prije.
Ali ne.
Ona opet nestane.
Sve opet nestane.
Plačeš.
Skrivaš suze.
Mrziš što je voliš i dalje.
Nitko ne razumije tvoje ponašanje.
Oči su ti uvijek pune suza.
Želiš je naći.
Želiš pričati sa njom.
Želiš je zagrliti.
Razmišljaš o svemu.
Misliš: ''Neka, i ovo je dugo trajalo, možda je ovako bolje.''
Ne želiš tako misliti.
Želis da te ne zaboravi.
Da te se sjeća.
Da jednog dana kaže: ''Nedostaje mi, želim ga vidjeti.''
Sjetis se kako je sve bilo na početku.
Sjetis se prve poruke.
Sjetis se prvog ''ee'' na chatu.
Sjetis se prvog .
Sjetis se prve riječi ''Volim te.''
Sjetis se svega.
Sve želiš natrag.
Ali ne, ona ne želi.
Ona je daleko.
Daleko od tebe.
Ona ne misli na tebe.
Ona te zaboravlja.
Njoj je dobro.
Ti si u njenom životu bio samo stranica koju je pročitala i ne želi se vraćati na nju!
Boli te pomisao na to.
Svaki dan si obećaješ: ''Neću više plakati.''
Ali ne, moraš!
Previše je lijepo bilo da bi se zaboravilo.
Sjećanje ostaje.
Uspomene ostaju.
Zauvijek.