Jeste li se nekada zapitali šta je to sreća, da li ste VI sretni? Jeste li se nekada zapitali šta je to uspjeh, kako se dolazi do cilja? Jeste li se nekada zapitali šta je život, koje nam mogućnosti on pruža? Jeste li se nekada zapitali ko ste zapravo VI, koja je VAŠA uloga? Znate li za osjećaj slobode, mira, privrženosti, zaljubljenosti? Znate li živjeti život, iskoristiti dan koji VAM je pružen?
Ja sam se zapitala, po stotinu puta. Sjećam se trenutaka kada sam sigurno bila najsretnija osoba na svijetu, ali sve je to bilo radi drugih ljudi. Danas sam sretna radi sebe, danas osjetim da se nisam izgubila na putu do svog cilja. Ne postoji ljepši osjećaj nego taj kada vidiš da ljudi cijene ono što si napravio, ono što si postigao. Vjerujte, najljepše je kada vas ljudi vole zbog onoga što jeste, kada vas prihvate takvog kakvi ste zapravo, eh to je uspjeh. Sad shvatam da je svaki čovjek stvoren s razlogom... Neko da bi nas uveseljavao svojim pjesmama, neko da bi nas nasmijao, popravio nam dan, neko da bi nam pokazao kakvi ne trebamo biti, kako se ne trebamo ophoditi, neko... Da, svako ima svoju ulogu. A ja, ja sam samo sretna kada ugledam svoj citat, svoj tekst na stranici ili blogu nekog stranca, stranca koji se osjeća kao ja, stranca koji se možda ponekad zapita ko je napisao taj isti citat, ko se još na svijetu osjeća kao on. Eto, to je ono što meni popravi dan, što me učini ponosnom, što mi da snagu da se borim dalje, da ne odustajem od svog sna.

Osjećam se slobodno, osjećam se zaljubljeno. Da, zaljubljeno. Moja ljubav je pisanje, naučila sam da te u životu jedino papir nikada neće iznevjeriti, izdati. On je moj prijatelj, moj oslonac, on zna svaku moju tajnu, svaku moju misao, on me razumije, on me ne osuđuje, on zna kako u mojoj mašti izgleda moja srodna duša, on me najbolje poznaje. Zato ga i volim.